Danas se često pitam: zašto je životna igra postala toliko teška? Zašto sve oko nas postaje brutalno skuplje, dok prosječna plaća jedva prati taj korak? Gledam brojke svakog mjeseca, ali kristalno jasno vidim da problem nije samo u čistoj matematici. Problem je dublji – problem je u tome kako sustav funkcionira.
Zašto cijene imovine i dionica stalno rastu?
Shvatio sam jednu bolnu istinu: ljudi danas više ne drže novac u bankama jer im to donosi čisti gubitak kroz inflaciju. Svatko tko želi spasiti plodove svog rada bježi u dionice i nekretnine kako bi zaštitio svoj teško zarađeni novac. Ta masovna navala kupaca konstantno gura cijene imovine u nebo.
To je stvorilo začarani krug: oni koji već imaju ogroman kapital postaju još bogatiji, dok ljudima koji žive isključivo od svog tekućeg rada taj financijski “vlak” bježi, a ulaznica za dostojanstven život postaje sve skuplja. Baš zbog toga sam i sam shvatio da moram početi igrati po tim pravilima i investirati pametno ako ne želim ostati ostavljen na peronu.
Novac kontrolira sustav, a ne obrnuto
Ono što me kao čovjeka najviše brine jest to što novac danas kontrolira sustav, a ne obrnuto. Oni koji drže najviše kapitala na svijetu često izravno utječu na zakone, politike i sama pravila igre. To je ono što u političkoj ekonomiji nazivamo “zarobljavanjem države”. Kada sustav postane takav, on prestaje služiti običnom čovjeku i počinje služiti isključivo onima koji već posjeduju moć.
Kada pokušaš razmišljati o tome kako promijeniti svijet ili barem sačuvati vlastiti integritet, uvijek naletiš na zid. Sustav ima dvije vrlo učinkovite reakcije na pojedince koji žele promjene:
- “Proguta te”: Ponudi ti odlično plaćen posao i status ako pristaneš igrati striktno po njegovim pravilima. Tada lako zaboraviš na svoje ideale jer ti je u tom “zlatnom kavezu” postalo previše ugodno.
- “Izbaci te”: Ako u potpunosti odbiješ njihovu igru i sustav, proglase te čudakom, nebitnim ili te jednostavno marginaliziraju.
Povijest nas uči da je cijena slobode izuzetno visoka
Povijest mi neprestano pokazuje da su istinsku slobodu uspjeli zadržati samo oni koji su bili spremni na veliku osobnu žrtvu. Sjeti se Mahatme Gandhija, koji nije htio kupovati stranu kolonijalnu robu pa je sam proizvodio svoju odjeću i sol na maršu. On nije tražio resurse od sustava jer je znao da novac moćnika uvijek dolazi s teškim uvjetima.
Pogledaj i sindikat Solidarnost u Poljskoj, gdje su radnici svjesno prihvatili zatvore i gubitak egzistencije jer nisu htjeli uzeti milostinju od države koju su pod svaku cijenu htjeli promijeniti. Oni nisu tražili novac, tražili su pravdu. Znali su osnovno pravilo: kada ne tražiš ništa od surovog sustava, on ti ne može ništa ni oduzeti.
Jesmo li postali previše udobni za promjene?
Prizanim, danas nam je svima postalo jako ugodno. Imamo pametne telefone, brzi internet, zabavu i sve nam je nadohvat ruke na jedan klik. No, upravo nas ta komforna udobnost često čini financijski i karakterno “mekanima”. Bojimo se da ćemo sve te male luksuze izgubiti ako se na bilo koji način zamjerimo pravilima igre.
Moja ideja za pravedniju budućnost, o kojoj često intenzivno razmišljam, jest uvođenje posebnog poreza na ekstremno veliko nasljedstvo multimilijardera. Taj novac ne bi smio ići u državne birokratske crne rupe, već bi se morao usmjeriti izravno za pomoć ljudima koji žive u nehumanim uvjetima. To bi bio jedini način da se barem donekle izjednače početne pozicije u ovoj velikoj životnoj igri.
Na svom blogu Moj Kvadrant želim te prvenstveno potaknuti na razmišljanje o tome kako ova igra stvarno funkcionira. Ne želim te nagovarati ni na što, ali želim da do kraja razumiješ pravila. Tek kada točno znaš kako sustav diše, znatno ćeš lakše odlučiti što ćeš učiniti sa svojim životom, kako ćeš se kroz dugoročno investiranje zaštititi i kako se na kraju dana nećeš izgubiti u ovoj velikoj priči.
Što ti misliš o ovome? Je li danas lakše jednostavno igrati po njihovim nametnutim pravilima unutar korporacije ili pokušavaš graditi nešto sasvim svoje, neovisno o sustavu? Piši mi svoje mišljenje u komentarima ispod, jedva čekam pročitati tvoje viđenje ove teme!
